Došao nam je još jedan Božić

Došao nam je još jedan Božić. Još je jedna godina iza nas, a pred nama i dalje ono isto malo dijete kojem smo se veselili prošle i tolikih godina koje već polako zaboravljamo. Mi polako starimo, skupljaju se sjede vlasi, korak nam više nije poletan, a ruke su umorne. No, On, mali Božić, ostao je isti: malen, ponižen, u štali ostavljen. To nas tjera da se pitamo: tko je On, zašto želi biti malen kad može biti velik kao kralj?
Želimo li ukratko izraziti misterij Božića, mogli bismo i ovako reći: rodio se novi čovjek. Rodio se novi, istinski, autentičan, od Boga zamišljeni čovjek. To je ujedno najljepša, najutješnija poruka Božića: moguće je ostvariti istinski, Bogu ugodan ljudski život. No, ovo je istovremeno i najveći izazov Božića: tog novog čovjeka, čovjeka po Božjem srcu, moramo mi ostvarivati iz dana u dan, i to iz sebe, od onoga što jesmo.



Svaki je život, stoga, poziv i zadatak. Otac nas poziva kao Abrahama i Mojsija, da napustimo sebe i da radimo ono što je za nas odabrao. Zove nas kao Mariju i Josipa da napuste Nazaret, tj. svoju sigurnost, i krenu u Betlehem, u nepoznato gdje će se roditi Božji Sin. Zove nas kao anđeo pastire da napuste ako treba i svoja stada, sve ono što im je drago u ovom životu i krenu u neku tamnu noć, da ugledaju Dijete koje je Spas svijeta.Poziv dolazi od Boga. Poziva nas po imenu i objavljuje nam smisao vlastitog postojanja. Stoga život ne smijemo živjeti naslijepo kao da nas se ništa ne tiče, dati se voditi samo od okolnosti, slijeda događaja, nego moramo sami biti sudionici događaja, stvaraoci novog Božjeg svijeta.Poziv je stalan. Krenuo je u času krštenja, zapravo još prije, u vječnoj Božjoj zamisli. Svaka ljudska i kršćanska tragedija počinje onda kad čovjek misli da mu Bog nema više ništa nova saopćiti, kad proglasi svoj život i svoje životno poslanje dovršenim. "Svršeno je" - može se izreći smo na križu, samo u času predanja duše Stvoritelju, ne prije. Dotle treba biti spreman slušati uvijek nanovo Božji poziv. A on nas stalno poziva: počnimo nanovo, obnovimo se. I to sada. Sad treba započeti ostvarivanje novog, božićnog čovjeka.



Ali i to nije bez opasnosti. Opasnost da promašimo poziv našeg čovještva, našeg samoostvarenja u ovo moderno doba može biti grčevita aktivnost, zauzetost. Negdje sam pročitao ovu neobičnu ideju: današnji čovjek pati od "kompleksa Boga". Vjerojatno se željelo reći: smatra sebe svemogućim, pomalo se igra dragog Boga, misli da sve ovisi o njemu, njegovoj aktivnosti, njegovoj upornosti. Božić, nasuprot tome, stavlja nam pred oči i jednu drugu dimenziju: znati čekati, diviti se, biti tu, tamo kod Djeteta, kod Majke, prisluškivati u noći poruke neba kao pastiri, gledati zvijezde i tražiti put kao kraljevi. Nije to lako u ovom zahuktalom svijetu, jer nas upućuje na našu ovisnost, na našu nedostatnost. Ali upravo na taj način približavamo se tajni Božje prisutnosti među nama.Božić je vrijeme da se ponovno prisjetimo: nismo sebi dostatni, potpuno ovisimo o Božjoj milosti koja je čisti dar, kao što je ovo Dijete čisti dar neba. Treba nam ljubav, treba nam toplina, treba nam biti dijete koje sve to može primiti, jer samo je ono slobodno od svih tereta i obzira koje si je čovjek natovario na leđa. Potrebno nam je novo rođenje, novo oslobođenje.



Gospodin je oplijenio one koje je ljubio - koji su njega ljubili. Marija i Josip, tamo u Betlehemu, osim njega nemaju nikoga i ništa. Htio je da im on bude jedino blago.Možda tako polako i od nas oduzima naše igračke, sve ono za što smo prilijepljeni, ono što nam nešto znači. Dobar je to znak, vjerojatno i od nas traži da nam on bude jedino blago.Ova "božanska pljačka" ipak ne znači osiromašenje. Naprotiv, tim putem nam vraća Gospodin naše čovještvo u istinskom sjaju, u božićnoj čistoći. Jer smo i mi skloni vrednovati sebe i druge u kategorijama posjedovanja: talenata, sposobnosti, uspjeha, rada, a ne u kategoriji bivovanja, tj. onoga što jesmo. Da bismo sve to shvatili, potrebno je približiti se božićnoj tajni malenog djeteta poput Marije. To znači kleknuti pred njim otvorena srca da nas ispuni svojom milinom. Biti vjeran pozivu i ići za njim kamo god nas on vodio. Jer ako smo i danas na istome mjestu kao i prije pet, deset ili više godina, onda smo se iznevjerili pozivu svog čovještva.Kažu da u pokrajini Marseilla uz jaslice uvijek se može naći i jedan lik što ga narod jednostavno naziva "zanešenjak". On uopće nije najinteligentnija figura, dapače, djeluje vrlo primitivno. A ne donosi ni darove, kao što to drugi pastiri čine. Nego samo stoji tamo, pred Djetetom, u zanosu. - Možda se i nama čini, da nemamo mnogo toga darivati Gospodinu ovog Božića. Usudimo se onda biti barem njegov "zanešenjak": pustimo da nas očara njegova beskrajna, čudesna ljubav.Svim ljudima dobre volje želimo da za ovaj Božić čuju glas poziva malenog Djeteta koje nas ispunja ljubavlju i oslobađa za radost čovještva. Sretan Vam i blagoslovljen Božić i Nova 2008.